недеља, 19. април 2015.

Banje Srbije

  • Banje i klimatska lečilišta Srbije imaju dugogodišnju tradiciju omiljenih mesta za lečenje, oporavak, odmor i opuštanje zbog izuzetnih lekovitih i okrepljujućih karakteristika. Većina srpskih banja se nalazi u planinskim predelima, zaštićena od jakih vetrova, prijatne i blage klime, u odlično očuvanom prirodnom okruženju. Srbija je izuzetno bogata mineralnim vodama čija lekovita svojstva, prema hemijskom sastavu, temperaturi i drugim okrepljujućim faktorima ih čine neophodnim za lečenje svih bolesti za koje se preporučuju i primenjuju banjski tretmani. Zahvaljujući svim ovim karakteristikama i zdravstvenim prednostima, banjski turizam u Srbiji zauzima izuzetno značajno mesto u turizmu Srbije. Ovde je predstavljen manji pregled banja Srbije, te očekujemo dodatna pitanja u cilju prijatnog boravka u banjama Srbije sa mnoštvom okrepljujućih sadržaja.
    • Banja Gornja Trepča
    • Banja Junaković
      • Banja Koviljača
      • Banja Vrdnik
      • Brestovačka Banja  
      • Niška banja
      • Ovčar Banja
      • Pribojska Banja
      • Prolom Banja
      • Ribarska Banja
      • Sijarinska Banja
      • Soko Banja
      • Vrnjačka banja

Muzeji i galerije Srbije

Galerije Backog Petrovca   
Etnografski Muzej Beograd   
Galerija fresaka Beograd   
Galerija Matice Srpske Novi Sad   
Galerija slika Save Sumanovica Sid   
Drvengrad Mecavnik i Sarganska osmica   
Muzej hleba Pecinci   
Muzej Nikole Tesle Beograd   
Muzej istorije Jugoslavije Beograd   
Muzej u Prijepolju   
Muzej Ponisavlja Pirot   
Muzej Mihajla Pupina Idvor   
Muzej Ras Novi Pazar   
Muzej Srpske Pravoslavne crkve Beograd   
Muzej Vojvodine Novi Sad   
Muzej Srema Sremska Mitrovica   
Narodni Muzej Uzice   
Narodni Muzej Valjevo   
Nase ruke Srbija Beograd   
Poljoprivredni Muzej Kulpin   
Rajacke Pimnice Rajac   
Staro Selo Sirogojno Muzej na otvorenom   
Stitkovo Vlasko Selo Stitkovo   
Terzica avlija Etno Park Zlakusa   
Tiffany Umetnicka radionica vitraza Selo Tripkova   
Vukov Muzej Trsic   
Zavicajni Muzej Knjazevac   

Nacionalni Parkovi i Parkovi prirode Srbije

















  • Lista zaštićenih prirodnih dobara Srbije uključuje 5 Nacionalnih Parkova, 10 Parkova prirode, 14 Predela izuzetnih odlika, 72 Prirodnih Rezervata i Specijalnih Rezervata Prirode, 287 Spomenika Prirode itd...
  • Priroda je fenomenalna i očuvanje divljine je od najvišeg značaja za opstanak naše civilizacije ! Setnja do prekrasnog vidikovca, veslanje duz mirne reke, porodični piknik na jezeru ili slicne aktivnosti najbolje osvežavaju duh. Jedan od osnovnih stavova PANACOMPa je uverenje da je drugi svet izvestan, ostvariv mirom, znanjem i ljubavlju, suživotom sa prirodom i njenim dubokim poštovanjem na nivou čovečanstva. Mi volimo prirodu i odgovorno se ponašamo prema njoj - skupovi i ideje u prirodnoj divljini, inspirativn planiranje i upravljanje, obuke i izvestaji istrazivanja divljine !
    Zbog toga svi PANACOMP programi obuhvataju prirodne sadržaje, pružajući gostima blagodeti netaknute prirode kao jedan od osnovnih podsticaja.....


Gornje Podunavlje
Deliblatska peščara
Đavolja Varoš
Nacionalni Park Đerdap
Nacionalni Park Fruška Gora
Kamena Gora
Nacionalni Park Kopaonik
Jelašnička klisura
Ovčarsko-kablarska klisura
Sićevačka klisura
Sopotnica
Nacionalni Park Tara
Nacionalni Park Šara
Specijalni Rezervat Prirode Uvac
Specijalni Rezervat Prirode Zasavica

    недеља, 29. март 2015.

    Arheologija Srbije

    Srbja-arheologija
    Srbija je poznata po mnogobrojnim vrhunskim arheološkim nalazištima, među kojima je najstarije ljudsko naselje Lepenski Vir, staro 10000 godina. Pored spektakularnih otkrića u praistorijskom nalazištu Lepenskom Viru, u Srbiji se nalazi mnoštvo rimskih i vizantijskih kulturnih spomenika, Beogradska tvrđava Kalemegdan, Viminacium, Felix Romuliana, Mediana, Iustiniana Prima, Ulpijana - Iustiniana Secunda, Trajanova Tablai mnogi drugi jedinstveni lokaliteti...
    Mozda Vas privlaci poseban vid arheologije, ili ste novajlija u arheologiji i zelite da unapredite svoje znanje i poimanje arheologije. Nudimo i organizujemo brojne arheoloske ture u Srbiji koje obuhvataju arheoloska nalazista, teme i sadrzaje koje publici razlicitih interesovanja omogucavaju dragocena iskustva i saznanja.  
    Molimo pogledajte nas sajt koji predstavlja arheoloska nalazista i arheoloska putovanja u Serbiji, kao i utisak nase uvazene gosce iz Nemacke koja je ucestvovala na nasoj turi Putevima Rimskih careva. 
    Invervju Prof dr Gerde Sommer von Buelow 
    Roman Emperors Route - Putevi Rimskih careva

    Araca
    Tvrdava Bač
    Caričin Grad - Iustiniana Prima
    Diana - Dijana tvrđava
    Fafos arheološko nalazište
    Tvrđava Fetislam Kladovo
    Gamzigrad - Felix Romuliana Galerijusova palata
    Gradina na Jelici
    Golubačka tvrđava
    Kale Krševica Damastion nalazište
    Tvrđava Koznik
    Lepenski Vir arheološko nalazište
    Maglić tvrđava
    Medijana - Mediana arheološko nalazište
    Nebeske stolice Kopaonik
    Petrovadinska tvđava Novi Sad
    Pločnik arheološko nalazište
    Ram tvrđava
    Remezijana Bela Palanka
    Sirmijum - Sirmium arheološko nalazište
    Smederevska tvrđava Smederevo
    Sočanica - Municipium Dardanorum DD
    Starčevo arheološko nalazište
    Stari Ras - Stara Srbija
    Timacum Minus - Ravna arheološko nalazište
    Trajanova tabla - Tabula Traiana
    Šarkamen Vrelo
    Ulpijana - Ulpiana - Iustiniana Secunda
    Viminacijum - Viminacium arheološko nalazište
    Vinča arheološko nalazište
    Zvečan - Zvečanska tvrđava

    Kultura Srbije

    Drvengrad-Mecavnik
    Srpski kulturni identitet počiva na mešavini istočnih i zapadnih kulturnih obrazaca.Vizantijsko Carstvo je bilo poseban tip prožimanja i jedinstven spoj nasleđene rimske državne organizacije i pravnog sistema, nasleđene helenske kulture i hrišćanske vere u svom pravoslavnom obliku. Jedanaest vekova vladavine Vizantijskog carstva je značajno uticalo na srednjovekovnu duhovnost, umetnost i državnost Srbije, koje se ogledaju u kulturnom nasleđu istočnjačkog duha srpske kulture kroz pravoslavno hrišćanstvo, vizantijski stil gradnje, nastavak intelektualne snage, srednjovekovne manastire, ćirilicu. Na balkanskim prostorima je takođe primetan i uticaj viševekovne otomanske vladavine - nekoliko hiljada reči u srpskom jeziku poreklom su iz turskog jezika, dok se srpska nacionalna kuhinja u velikoj meri sastoji od prilagođenih orijentalnih jela.
    Od 22. do 27. avgusta 2016. će u Beogradu biti održan 23. međunarodni (svetski) kongres vizantologa u organizaciji Vizantološkog instituta SANU. Svake pete godine Međunarodna asocijacija vizantologa (Association Internationale des Études Byzantines – A.I.E.B.) poverava organizovanje ovakvih kongresa jednom od svojih članova – određenom nacionalnom vizantološkom komitetu. Srpski vizantolozi će po treći put (1927, 1961, 2016) steći ovo priznanje, kojim su tri puta bili počastvovani još samo vizantolozi Grčke. 
    Istorija naroda na tlu Srbije oduvek je bila burna, ostavivši iza sebe brojne tragove, naravoučenija, drevne nazive, poslovice, verovanja, običaje, tradiciju, mitove, legende, kazivanja, narodno graditeljstvo i poeziju koji su je vekovima označavali. Lepenski Vir u Đerdapu na obali Dunava trajno je naseljen još u šestom milenijumu pre n.e. U neolitu su nastala arheološka nalazišta poznata kao nosioci "starčevačke kulture" i"vinčanske kulture". Kontinuitet se ne prekida - Kelti, Skordisci, Anti, Sarmati, Roksolani, Tračani, Iliri, Grci, Rimljani, Vizantinci... Snaženje nemanjićke države prati procvat kulture. Rudno bogatstvo na toku reke Ibar i oko područja današnje Raške - nekadašnjeg centra srednjovekovne srpske države, prvenstveno korišćenje olova, cinka, gvozđa, bakra, srebra i zlata je omogućilo prosvetljenje i podstiče današnja istraživanja ovog područja zbog odgovarajućeg geomorfološkog potencijala za značajne privredne aktivnosti u prošlosti. Pisanjem biografija srpskih vladara rađa se originalna srpska književnost. Srpski srednjovekovni manastiri se nalaze u podrucju Fruske Gore na severu, duz dolina reka Morave i Ibra, do Kosova i Metohije. Kulturno nasleđe je često povezano za osećanjem ponosa i odgovornosti za očuvanje istorijskih, drevnih vrednosti i svedočanstava i tradicija koje predstavlja. Sačuvani srednjovekovni hramovi i vladarske zadužbine Srbije, veličanstveno islikane freskama i ukrašene ikonama, svedočanstva su o visokom nivou graditeljstva, umetnosti i slikarstva u srpskoj srednjovekovnoj državi. Najbolji graditelji narodne arhitekture Srbije - narodni graditelji su bili pečalbari, sezonski radnici i zidari iz nerazvijenih područja Srbije, sa svojim veštim preduzimačima, kao što su Crnotravci iz regiona Vlasine, po kojima su, vremenom, nazvani svi radnici iz južne i jugoistočne Srbije.
    Listu nepokretnih kulturnih dobara Srbije čini 2109 spomenika kulture, 72 prostorno kulturno-istorijskih celina, 167 arheoloških nalazišta i 71 znamenito mesto. 
    Kulturne ture Panacomp Zemlje Cuda posebno ističu umetnost i kulturu, nadahnuće svesti i srca, brojne akademske sadržaje i posebne iskustvene događaje, koji obuhvataju učešće posetilaca u doživljaju očuvanih običaja, predavanja po pozivu, koncerte, seminare i stručne skupove.....

    Na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije su UNESCOu predlozeni do sada : krsna slava, molitva - đurđevdanski obred, belmuž, običaj izlivanja i paljena ratarskih sveća, izrada pirotskog kačkavalja, pirotsko ćilimarstvo, filigranski zanat, klesarski zanat, pazarske mantije, zlakuska lončarija, kosovski vez, pevanje uz gusle, groktalica, pevanje iz vika, erski humor.  Tu su i kolo, kolo u tri i kolo u šest, "Rumenka", sviranje na gajdama, frulaška praksa, sviranja na kavalu, naivno slikarstvo Slovaka, "Lazarice" u Sirinićkoj župi, izrada drvenih čutura u selu Pilica, "Vukov sabor", ojkača, "Vranjska gradska pesma" i "Čuvanje Hristovog Groba". Centar za nematerijalno nasleđe Etnografskog muzeja priložio je Uneskovoj komisiji obimnu dokumentaciju koja na najbolji način ukazuje na značaj slave u srpskom narodu, pre svega kao simbola zajedništva. Slavski obred sastoji se iz prethrišćanskih, hristijanizovanih i hrišćanskih elemenata, što skupa učvršćuje religijski i nacionalni identitet i podržava kulturnu raznolikost


    VOJVODINA

    Autonomna pokrajina Vojvodina prostire se na površini od 21.506 km2 Panonske nizije, sa oko dva miliona stanovnika. Većinu stanovništva Vojvodine čine Srbi, a potom Mađari, Hrvati, Slovaci, Rumuni, Crnogorci, kao i manje etničke grupe, koje žive u 466 naseljenih mesta Vojvodine. Najseverniji deo Srbije - Vojvodina se graniči sa Mađarskom, Rumunijom, Hrvatskom i BiH i predstavlja najrazvijeniji region Republike Srbije. 
       

    Zahvaljujući plodnom zemljištu Vojvodinu nazivaju i "žitnicom Evrope", a zbog multietničkog sastava "malom Evropom". Novi Sad, administrativni centar Vojvodine poznat pod imenom "Mala Evropa" je ujedno i centar kulturnih zbivanja u regionu, te stoga kroz vekove nosi naziv i "Srpska Atina".
    Vojvodina je svojim većim delom ravničarski region, smeštena na jugoistoku prostrane Panonske nizije. Nakon isušivanja nekadašnjeg Panonskog mora, na ovom prostranstvu ostala su dva vidno istaknuta reljefna uzvišenja, nekadašnja ostrva, a današnje Vršačke planine i Fruška Gora. Vojvodinu presecaju tokovi tri plovne reke: Dunav, Tisa i Sava, koje ujedno formiraju i tri vidljive celine - zvanicna dela Vojvodine : Banat na istoku,Bačka na severozapadu i Srem na jugozapadu. Sva tri vojvođanska regiona karakterišu plodno, obradivo zemljište, sveukupni ekonomski i kulturni razvoj, visoka gustina naseljenosti i demografske raznolikosti.
    Vojvodina ima umereno kontinentalnu klimu koju karakterišu hladne zime i topla leta, sa dobro raspoređenim padavinama i kratkim prelaznim godišnjim dobima. Teritorija Vojvodine je ispresecana kanalskom mrežom, putevima i železnickim prugama koji povezuju Centralnu i Zapadnu Evropu sa Balkanom i Bliskim Istokom. Najznačajnije veze su Koridor 10 za drumski saobraćaj i Dunav-Evropski Koridor 7 za vodeni saobraćaj. Dunav je plovan celim svojim tokom kroz Srbiju (588km), kao i njegove pritoke: Tisa, Sava i Begej.


    Путовање кроз Србију.

    Nacionalni Park Đerdap

    Nacionalni park Đerdap se nalazi na desnoj obali Dunava, od Golubačke tvrđave do antičkog utvrđenja Diana, u dužini od 100 km. Nacionalni park Đerdap je dobio ime po Đerdapskoj klisuri, najlepšoj i najupečatljivijoj klisuri na celom toku Dunava. Đerdap ili Gvozdena kapija obuhvata podrucje obala Dunava od Golupca (rimske tvrdave Cuppae) do usce reke Timok (rimski Timacus) sa neposrednim zaledem.Đerdapska klisura je najveća klisura probojnica u Evropi i sastoji se od četri klisure i tri kotline, koje su raspoređene sledećim redom: Golubačka klisura, Ljupkovska kotlina, klisura Gospođin vir, Donjomilanovačka kotlina, klisura Veliki i Mali kazan, Oršavska kotlina i Sipska klisura. Najlepša klisure Đerdapa su Mali i Veliki kazan, gde se Dunav sužava na svega 140 metara i dostiže dubinu od 90 metara, tako da je njegovo dno ispod nivoa Crnog Mora za oko 30 metara.
    Upoznajmo Gvozdenu Kapiju Dunava koja netaknutom prirodom Nacionalnog Parka "Đerdapa", površine preko 63.608 hektara i zaštićenom zonom 93.968 hektara, raskošno bogatom izvanrednim primercima flore i faune osnažuje um, dok istraživanje najvećeg prirodnog i arheološkog muzeja u Evropi obnavlja duh, noseći Dunavom daleko sve brige, smirujućim zvucima dunavskih vetrova. Zahvaljujući svom jedinstvenom geografskom položaju na "vratima Evrope", Gvozdena Kapija je imala značajnu ulogu tokom preistorije u nastanku i razvoju najstarijih civilizacija Evrope i Mediterana. Polazeći od Golupca, odličnog mesta za plovidbu, zahvaljujući širini reke Dunav i stalnim vetrovima koji ovde "caruju", nakon posete Golubačke tvrđave iz 14. veka, sa devet visokih kula, stiže se do najduže rečne klisure u Evropi. Oduševljava susret sa Gvozdenom Kapijom Dunava istraživanjem klisure veličanstvene lepote, duzine 96,5 km koju je stvorila priroda svojim spektakularnim delima, arheološkim nalazištima Lepenski Vir, Padina i Vlasac iz doba mezozoika, koji vraćaju vreme 10000 godina unatrag !
    Pored četiri predivne klisure, dva kanjona izvanredne lepote, koji pružaju nesvakidašnji pogled sa strmih litica planinskih vrhova visine 800 metara iznad toka Dunava, u Nacionalnom Parku Đerdap su i tri prostrane rečne kotline i preko 1000 pećina i vrtača smeštenih u regionu na udaljenosti od oko 150 km. Ovde je izmerena najveca dubina reke Dunav /82 m/, sa sirinom svega 150 metara, a u Đerdapu je Dunav na mestu kod Golubačke tvrđave najširi - 7 km. Miroč je planina koja krije mnoge tajne, čuda prirode i raskošne vrednosti očuvane samo za ljubitelje prirode, ali i pravi raj za avanturiste, ribolovce i lovce. U Nacionalnom Parku Đerdap se sa lakoćom nalaze u dubinama Dunava veliki primerci smuđa i soma, u gustim šumama hrasta i zimzelenog rastinja visoka divljač poput jelena, srne, divljeg vepra, zeca, te u nedostupnim visinama kristalnog neba - orlovi ! U okviru zaštićenog područja Nacionalnog Parka Đerdap se nalazi najbrojnije stanište risa u Srbiji, koji je veoma redak u Evropi, gde je locirano preko 11000 biljaka, raznovrsnih životinja i gljiva. Sisari su u Nacionalnom Parku Đerdap zastupljeni sa oko 50 vrsta, uključujući prirodne retkosti i ugrožene vrste, kao što su ris (Lynx lynx), divlja mačka (Felix sylvestris), medved (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), šakal (Canis aureus), vidra (Lutra lutra), veverica (Sciurus vulgaris), lisica (Vulpes vulpes), kuna (Martes foina), lasica (Martes martes), jazavac (Meles meles), divokoza (Rupicapra rupicapra), jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus) i druge.

    Na čitavom toku Dunava kroz Srbiju, zahvaljujući specifičnom strateškom položaju, smešteni su arheološki lokaliteti od izuzetnog značaja iz praistorijskog doba i perioda Rimskog Limesa, kao i srednjovekovna utvrđenja, od kojih je teško odabrati omiljeno. Stoga, dobrodošli na Đerdap, radi doživljaja herojski odvažnih rimskih careva Trajana ili Tiberijasa ili bilo kog od mnogobrojnih velikana ovog podrucja !
    Uspomene sa ispiranja zlata u zlatonosnoj reci Pek ili istraživanja Rajkove Pećine, duge 2.304 metara, kao i "mistični magični ritual", ostaju u dugom sećanju. Ovi trenuci su "pojačani" jedinstvenim tradicionalnim specijalitetima kraja, serviranim u očuvanom prirodnom ambijentu ili nesvakidašnjoj toplini rustičnog seoskog domaćinstva "kao iz mašte", što je doživljaj iznad svakog očekivanja !


    Lepenski Vir arheološko nalazište

    Lepenski Vir je spektakularno arheološko nalazište u Srbiji koje je kolevka Evrope. Lepenski Vir je i naziv velikog vira na sredini Dunava kod Đerdapske klisure, zvane "gvozdena kapija", udaljen oko 15 km od Donjeg Milanovca. Lepenski Vir je otkrio i istražio šezdesetih godina 20. veka prof Dragoslav Srejović, u delu projekta očuvanja arheoloških nalaza i iskopina tokom izgradnje veštačkog jezera uzvodno od izlaza Dunava iz Gvozdene Kapije. Gvozdena kapija poseduje izvanredno očuvano prirodno okruženje, sa posebno povoljnom mikroklimom. Zahvaljujući gustini padavina, blagim prelazima godišnjih doba, relativnoj atmosferskoj vlaznosti, odsustvu oštrih vetrova i velikih promena temperature, krečnjačkom zemljištu obale Dunava koje zadržava toplotu, kao i sigurnim izvorima hrane, stanovnicima Lepenskog Vira je bilo jednostavno da ostvare svoju kulturu, čije bogatstvo i originalni sadržaji ne mogu da se porede sa ni jednom kulturom toga doba, kao ni kulturama kasnijih perioda. Đerdapska klisura Dunava sa Gvozdenom kapijom je središte Nacionalnog Parka Đerdap, u prijemnoj fazi UNESCO svetskog nasleđa.
    Lepenski Vir je mezozoički arheološki kompleks, što znači da datira iz srednjeg kamenog doba. Lepenski Vir je bio naseljen prvim stočarima u Evropi oko 8000 godina p.n.e., nakon otapanja ogromnih ledenih glečera koji su obuhvatali veći deo severne hemisfere, kada je klima postala toplija. Blaga klima na rečnim terasama Dunava, sa stenovitim vrhom Treskavcem, trapezastog oblika, odmah preko puta Dunava u danasnjoj Rumuniji, privlačila je stanovnike kulture Lepenskog Vira. Ljudi Lepenskog Vira su bili "deca Sunca" i gradili /današnjim ljudima neobične/ kolibe jedinstvenog trapezastog oblika, sa ulazom okrenutim prema Dunavu i pravouganim ognjištem ozidanim kamenim blokovima, kao i sa malenim grobovima u istoj jedinici. Ognjistu i vatri je davano centralno mesto prema istoku, cime je naglasavana veza sa rađanjem topline i svetlosti izlazeceg Sunca. Kuća je značila stabilnost i sređenost, a kosti predaka su pojačavale tu stabilnost i vezu sa prošlošću. Lepenski Vir je najpoznatiji po vrhunski isklesanim kamenim figurama ljudi sa velikim očima i ribolikim usnama, verovatno u svrhu obožavanja idola lovaca i ribara, zavisnih od moćne reke Dunav, koji predstavljaju najstarije primere kamene plastike i prvu monumentalnu umetnost nastalu nakon Ledenog doba. Najnovija arheološka istraživanja potvrđuju da su u ovom području boravili stanovnici 30.000 godina pre nove ere. Zivot na Lepenskom Viru zamro je oko 4500. godine pre nove ere, kada se njegovi stanovnici krenuli u potragu za većim obradivim površinama. Lepenski Vir je Spomenik kulture od izuzetnog značaja, pod zaštitom Republike Srbije. Na arheološkom nalazištu Lepenski Vir i svojevrsnom praistorijskom muzeju na otvorenom, otkriveni su primerci nakita i oruđa od kosti i kamena, kao i isklesane kamene ploče sa simbolima i znakovima koji najverovatnije predstavljaju osnovno pismo čovečanstva /vinčansko pismo/. Poseta Lepenskom Viru je jako uzbudljiva i toplo se preporučuje svakome, a posebno posetiocima Srbije !
    Stare evropske civilizacije, sa centrom u srednjem toku Dunava su proširile svoj krug prema jugu i severu, ali uvek u vertikalnom pravcu, naslanjujući se prema istoku i zapadu, u potpunom skladu sa prirodnim kratanjem, zahvaljujuci redu harmoničnog ritma duhovnog mehanizma, od koga su poticali i kroz koga traju ili su trajali od uvek, neopazivi oku moderne tehnologije i duhovnoj instumentalizaciji.